Elektronski otpad ili E-otpad, je otpad 21. stoljeća. U elektronski otpad spada sve što sadrži kablove, utikače i elektronske komponente. Najčešći predmeti koji spadaju u elektronski otpad su televizori, kompjuteri, mobiteli i bilo koji kućanski aparati od klima do dječijih igračaka. Kada prestanu raditi ili nisu više poželjni ovi uređaji se odlažu u odlagalište otpada, a toksične supstance kao što su olovo i živa mogu završiti u vodi i zemlji, što predstavlja veliku opasnost za naš okoliš ali i za čovjeka direktno. Prema UN podacima, 2021. godine svaka osoba na planeti je ‘proizvela’ 7,6 kg elektronskog smeća, što znači da je 57,4 miliona tona generisano diljem svijeta.
Svaki ikada proizvedeni uređaj ostavlja tkz. ugljični otisak (carbon footprint) i pridonosi globalnom zagrijavanju uzrokovanom ljudskim djelovanjem. Ako proizvedete tonu prijenosnih računara potencijalno se emitira 10 tona CO2. Kada se uzme u obzir ugljični dioksid koji se oslobađa tokom životnog vijeka uređaja, on se pretežno događa tokom proizvodnje, prije nego što potrošači kupe proizvod.
Pored štetnog uticaja e-otpada na klimatske promjene i okoliš generalno, ono o čemu se manje govori jeste o drugom aspektu elektronskog otpada a to su neiskorišteni potencijali uključujući zlato, srebro, bakar, platina, aluminij i kobalt. Kada ovi nabrojani materijali završe na otpadu, mi se ustvari rješavamo vrlo skupocjenih materijala koji se mogu iskoristiti.
Recikliranje je poželjna opcija, uz određene etičke dvojbe, s obzirom da razvijene i bogate zemlje koje imaju zakone koji se tiču zaštite okoliša ovaj otpad onda šalju u države koje nisu uređene u ovom kontekstu i gdje ne samo da nije regulisana zaštita okoliša nego i radnika (koji su vrlo često djeca), koji se bave više nego opasnim poslom po zdravlje.
Ono što je trenutno globalna preporuka proizvođačima elektronskih uređaja jeste da ih prave tako da su materijali kasnije ponovo upotrebljivi i da podliježu jednostavnoj reciklaži.
Ono što mi možemo učiniti kao građani svijeta (u međuvremenu dok se ne uspostave ‘zdravije’ regulacije na globalnom nivou) jesu naredni koraci:
Rjeđe mijenjajte svoje elektronske uređaje: razmislite još jednom da li vam baš treba najnoviji Iphone ili se ipak pare mogu uložiti u nešto neophodnije.
Umjesto da bacite uređaj, pokušajte ga popraviti i pokloniti nekome ko sebi ne može priuštiti. Mnogima od nas stari laptopi i mobiteli stoje u špajzu, čekaju ni sami ne znaju šta a nekoga bi baš taj uređaj mogao mnogo obradovati.
Pokušajte uređaj vratiti proizvođaču; neki proizvođači čak nude nove uređaje u ovim slučajevima po povoljnijim cijenama. Neki proizvođači imaju ove opcije neki ne; ali možda ste baš vi ti koji svojim upitom pokrenete inicijativu.
Ukoliko vaš elektronski uređaju ne možete ponovo iskoristiti, ili donirati pokušajte naći organizaciju koja se bavi skupljanjem elektronskog otpada i reciklažom i tim potezom ćete doprinjeti mnogo svojoj planeti.
Današnji elektronski uređaji, su prema mišljenju stručnjaka, mnogo kraćeg vijeka, pogotovu mobilni telefoni, nego što su to ranije bili i ovaj trend skraćivanja životnog vijeka elektronskih uređaja će u budućnosti samo biti gori. Većina firmi vođena je željom da vam prodaju novi proizvod, i motiviše vas da stalno upgradujete vaše proizvode i da su vam neophodni baš najnoviji modeli. Ono što mi svi možemo uraditi pored gore navedenih stavki jeste također da biramo proizvođače električnih uređaja koji su više eko osvješteni tj. koje proizvode električne uređaje koji se mogu ponovo koristiti u drugom obliku ili čiji je životni vijek duži.
Izvori:
https://www.sciencedirect.com/topics/earth-and-planetary-sciences/electronic-waste
https://www.nhm.ac.uk/discover/what-is-ewaste-and-what-can-we-do-about-it.html
