1. Ko je Faris Kalabić? 

Otac i patentni ispitivač. Rođen u Mostaru, odrastao u Sarajevu, išao u školu u Sarajevu, išao na fakultet…Otišao u Beč, tamo studirao, iz Beča otišao u Ameriku, Holandiju. Na kraju u Berlinu završio.

2. Vi radite u Evropskom patentnom uredu. Možete li laički objasniti šta radi patentni ispitivač i kako izgleda ta vrsta ispitivanja, šta obuhvata?

Ukratko radi se u dvije faze; dobijemo patentnu prijavu, gdje aplikanti tj. naši klijenti formiraju zahtjeve na osnovu neke inovacije za koju misle da su pronašli, a onda se ispitivačka faza svodi na dvije faze jedna je faza istraživanja, gdje tražite u bazama podataka da li postoji dokumenti koji su objavljivani prije nego što je prijavljen patent, da utvrdite da li je to već objavljeno ili ne. Onda slijedi druga faza- faza ispitivanja, ona se svodi na ispitivanje i isto kao i za formalni zahtjev za patent, mora se utvrditi da li je patent nov.

3. Po definiciji patenti su ekskluzivna prava koja se dodjeljuju za neku vrstu inovacije. Može li se desiti da patentnom ispitivaču promakne nešto i da se patentira nešto što je replika a ne inovacija odnosno original, te kako to sa apsolutnom sigurnošću utvrditi?

To se dešava stalno. Međutim postoji drugi i treći stepen provjere, postoji druga faza koja se zove opozicija. Opozicija je kada imate konkretnu firmu. Ako ste recimo dodijelili patent firmi Siemens onda recimo Ericson ili Huawei mogu da ulože prigovor, to se zove opozicija vašoj odluci. U principu se to rijetko dešava, zavisi naravno u kojem tehničkom polju radite. U nekim poljima je to standardna procedura a nekada je teže ustanoviti.

4.     Odakle Vi u svijetu patenata, da li su patenti izabrali vas ili ste vi njih?

Priča kreće kada mi je za vrijeme privođenja kraja svog doktorskog rada u Berlinu, jedan prijatelj rekao imam nešto za tebe, odnosilo se na posao…Ja sam se prijavio u Evropski patentni ured i imao sam i sreće...Morate znati 3 jezika, morate znati engleski, njemački i francuski i moj francuski nije baš bio na nekom nivou, ali sam imao sreće što sam imao curu Francuskinju. (smijeh)

5.   Koliko dugo već radite tamo?

22 godine.

6.  Na čemu trenutno radite u sklopu Evropskog patentnog ureda?

Prešao sam nedavno na novo tehničko polje, to je 5G i 6G, koje sada dolazi pomalo. Uglavnom su patentni u vezi toga, kako se to radi, uglavnom ti koji standarde kreiraju oni se sastave, i onda dobijete njihove patente.

7. Autor ste knjige Kapital 2.0. Na koricama knjige ispod naslova piše „Novac vlada svijetom, a ko vlada novcem“? Postoji li odgovor na ovo pitanje ili moramo knjigu pročitati?

Pa dobro, ne bi bilo loše knjigu pročitati u svakom slučaju. A novcem vladaju bankari Wallstreeta. Postoji samo jedan novac a to je dolar, to sad opet nema veze sa ovim mojim patentima…Recimo ovako; novac je za nekoga prilika da nešto stekne, a za bogate ljude novac nema uopšte taj značaj, to je više odraz političke moći, apsolutno je nebitno je li imate 1 milijardu ili 100 milijardi, to je njima svejedno. Novac je zapravo jedan alat koji stvara hijerarhiju, stvara piramidu. I ti ljudi koji rade u bankama oni sad kreiraju taj globalni novac i koriste taj novac da mogu kao samoposlugu čitav svijet koristiti. Neshvatljiva je lakoća kad znate kako se stvaraju ti vrijednosni papiri, kako oni to zovu, to su akcije, kada vidite lakoću, nevjerojatnu lakoću stvaranja nekih vrijednosti koje se prodaju…

8. Čula sam da je gospodin Faris odličan u igranju šaha? Šta je za Vas šah i šta Vam nudi,može li se filozofija ili šah strategije implementirati u svakodnevnom životu?

To je teško pitanje…Postoji predrasuda da su šahisti po automatizmu jako pametni, ne bih se složio…Šah razvija jednu određenu logiku to jeste tačno, omogućava vam da spoznate kroz to logično matematsko oblikovanje neke stvari, možda svijet bolje prepoznate ali sam šah…Ja igram šah od malih nogu tako da ne znam gdje bih sebe odvojio od šaha. Obično su šahisti poprilično asocijalni. Kada ste „posebniji“ uvijek vam je teško, kada imate spoznaju koju drugi nemaju, isto vam je teško.

9.   Vaša životna priča veže se za mnoge gradove i države, gdje ste sve živjeli?

Prvo sam otišao u Austriju, negdje '91., tu sam upisao fakultet, završio ga. Onda nisam znao šta da radim i vidio sam slučajno oglas u Austriji, tražili su programere za neko matematsko modeliranje, a pošto sam imao iskustva s tim jer je moj diplomski bio o para diferencijalnim jednačinama i onda sam se prijavio, i stvarno su mi dali posao. Ubrzo nakon toga su me pozvali da dođem u Ameriku, i onda sam 13, 14 mjeseci proveo u Americi, to je sve period kraj '94., dok je ovdje rat bio. Ja sam tada bio u Americi, meni je bilo interesantno, platili su mi semestar na Yale-u, da naučim to što njih zanima, ni tad' nisam znao šta radim, nisam razumio, imate jednačine za koje nisam tada razumio za šta se koriste. Kasnije sam to razumio, to me navelo da napišem knjigu. Poslije toga sam otišao na kratko u Englesku, tu sam malo radio isti posao, onda sam počeo taj doktorat da radim što je bio šok ali htio sam da se vratim u nešto svoje, jer ovo sa bankama je jako dobro plaćeno, ali nema nekog smisla sto se tiče razvoja karijere itd. Onda sam upisao taj doktorat u Berlinu, te sam nakon pola godine otišao u Holandiju gdje su me primili na Panteni ured, tamo je bila akademija.

10.   Životni moto?

Problem sa životom je što se uvijek živi unaprijed, a razumijete ga unazad.