1. Ko je Michel Coleman?

Jedan od mojih primarnih identiteta jeste da sam digitalni nomad a pored toga sam i student, Amerikanka i zaljubljenik u život.

2. Odakle si i čime se baviš?

Porijeklom sam iz SAD-a, Wisconsin. Inače sam evaluator istraživanja javnog zdravstva i time se bavim kao freelancer knsultant kako bih mogla putovati, time sam se bavila zadnje dvije i po godine, a također su mi trenutno u toku doktorske studije na  Londonskoj školi higijene i tropske medicine, tako da se povremeno bavim istraživanjem, zapravo stalno se bavim istraživanjem ali povremeno istraživanjem koje je u vezi sa mojim školovanjem, a koje se tiče borbe protiv korupcije i zdravstvenog sistema. Trenutno radim na istraživanju koje je u vezi sa rodnom ravnopravnočću, obrazovanjem, zdravstvenim sistemima, i drugim stvarima.

3. Šta znači biti digitalni nomad i koje su prednosti toga?

Digitalni nomad je termin za bilo koga ko ne živi u državi svog porijekla, ko radi na daljinu, putuje i ne boravi na jednom mjestu. Postoji ogromna zajednica digitalnih nomada za koju nisam ni znala da postoji. Postoji mnogo prednosti, jako puno prijatelja sam stekla širom svijeta a BiH je već 32. zemlja koju sam posjetila. Jako mi se sviđa Balkan i zbog toga sam ponovo tu. Digitalno nomadstvo ti daje priliku da upoznaš različite kulture, da vidiš kako život izgleda širom svijeta, pruža ti šansu za avanturama i mogućnost da radiš stvari koje ne bi mogao raditi da si stalno na istom mjestu i da veliki faktor igraju i konekcije koje pravim sa ljudima kao i učenje o drugima i “otvaranje” uma.

4. Da li bi mogla s nama podijeliti neku zanimljivu anegdotu koja je u vezi sa putovanjima?

O, bože, imam ih toliko! Jedan od mojih najdražih trenutaka dogodio se kad sam ove zime bila na Havajima. Otišla sam na slobodno kupanje s morskim psima u oceanu i dok su nam tri kita prepriječila put,  svjedočila sam ustvari porodici kitova koja migrira preko okeana, a pored mene je plivalo više od 15 divovskih morskih pasa!

5. Postoji li finalna destinacija kada govorimo o putovanjima? Ili možda kvota koju želiš ispuniti?

Digitalno nomadstvo je nevjerojatno, ali je istovremeno i iscrpljujuće. Tri godine na putu prilično su duge, ali željela sam posjetiti Aziju prije nego što prestanem. Zbog Covida je nastala pauza iz sigurnosnih razloga, a naravno da su mnogi granični prelazi zatvoreni. Stoga nemam određeni broj zemalja u koje želim otići, ali svejedno želim da budem i dalje digitalni nomad i obiđem Aziju prije nego što se skrasim negdje.

6. Kako je biti digitalni nomad kao žensko?

Da, to je nešto oko čega se treba biti oprezan, nisam lično na sreću imala nikakvih problema i jako sam zahvalna na tome, ali npr. kada sam bila u Ekvadoru jedan od mojih prijatelja je trebao da autostopira za vikend kako bi obišao državu i ja sam bila u fazonu wow to zvuči super, voljela bih da i ja to mogu ali sam mu rekla da ne postoji teorija da bih ja kao žensko mogla autostopirati i on me nije na prvu shvatio i onda sam mu objasnila da su većina muškaraca vozači i da je mnogo rizika ali je isto tako teže hodati okolo solo kao u Maroku, gdje su me uznemiravali mnogo zbog čega sam morala biti oprezna u koje vrijeme izlazim i da se vratim kući do mraka. Uvijek sam pokušavala da budem blizu centra grada gdje ima dosta osvjetljenja i policije, tako da bih ostajala pri svojim standardnim navikama samo bih bila više pažljiva, ali definitivno je izvodljivo jer imam mnogo prijateljica koje su otkrile načine kako to raditi i ostati siguran.

7. Imaš li neke savjete za održavanje mentalne higijene? Kako njeguješ svoju ‘unutrašnjost’, imaš li neke rutine?

Da, kada god dođem na neko novo mjesto odmah potražim joga centar/ teretanu, a ukoliko kao sada u toku lockdowna budu zatvoreni takvi objekti onda radim svoje jutarnje vježbe sa  videa od kuće, tako da pokušavam održavati rutinu na svako novo mjesto na koje dođem, te uvijek pokušam naći coworking prostor jer onda upoznam nove cool ljude kao ovdje i trudim se da sam uvijek u kontaktu sa svojima kući, da pravim video pozive sa prijateljima, tako da ostanem povezana sa svojim svojim korjenima.

8. Koji ti je životni moto/mantra?

Vodim se onom ‘radi žestoko, zabavljaj se još žešće’, ali generalno bih rekla da se vodim time da bi svaki dan mogao biti posljednji. Znam da to zvuči iscrpljujuće ali smatram da bi svaki dan trebao živjeti kao da ti je zadnji jer nikada ne znaš kada će kraj i zato ja živim lud život.

9. Koje si utiske o Bosni i Hercegovini stekla?

Čovjek se ovdje osjeća baš dobrodošlo, jako je lijepo. Prije nego što ću doći rečeno mi je da je predivno ovdje ali je mnogo više planina i bujnije je nego što sam očekivala. Svaki put kada sam na Balkanu osjećam se dobrodošlo, ali definitivno se planiram vratiti kada se sve otvori i kada prođe lockdown kako bih sve mogla vidjeti jer vjerujem da će mi se svidjeti.