Nastavljamo pričati o svemu što bi prvo spomenula nekome koga tek upoznaje i dodaje “mnogo volim aktivnosti na otvorenom, što ne znači da sam sportski tip (dodaje uz smijeh, a u video smo također saznali da ide u teretanu jer je tjeraju :)), volim da jedem i da putujem.”

Joana radi u odsjeku za okolišno inžinjerstvo koje se bavi zdravljem i sigurnošću, kvalitetom usluge u jednoj naftnoj kompaniji. Iako želi da se time bavi i u budućnosti, pa čak i da ostane u istoj kompaniji u kojoj joj je lijepo, kaže da je njen posao ipak dosadan. Ono što sam je odmah morala pitati jeste kako neko odluči da se bavi okolišem i kada. “Hah to je zanimljiva priča. Nekada ‘98. godine moji roditelji i ja smo se preselili u mjesto gdje nije bilo reciklaže otpada i tada odlučujem da napišem pismo gradonačelniku na ovu temu. Za moje divno čudo dobila sam odgovor i nakon toga je u tom mjestu uvedena reciklaža smeća, a ja sam odlučila da ću se kao velika baviti nečim u vezi sa okolišem.”

Joana je porijeklom iz sjevernog dijela Portugala, za koji kaže da je naseljen izrazito gostoprimljivim ljudima, koji znaju kako ugostiti strance (ili barem tako kažu njeni prijatelji). “Ono što nas još čini zanimljivom destinacijom za turiste jeste odlična nacionalna kuhinja, koju karakterizira mnogo ribe, mesa, blaga klima, i ugodne temperature tokom cijele godine.”

Ono što mi je definitivno ostalo upečatljivo dok mi je Joana opisivala Portugalce, ili njen lični doživljaj svojih zemljaka jeste što kaže da oni uvijek našu rješenje za svaki problem, iako se nekada čini nemogućim.

Iako je skoro uvijek iskreno nasmiješena, za sebe kaže da nije pozitivna osoba, što me je zateklo. “U prošlosti sam mnogo puta pravila planove i svi bi propali, tako da npr. nemam planove kada me neko pita za narednih 10 godina. Ono što mogu reći jeste da bih voljela raditi u polju u kojem sam sada, a također mi je želja pokrenuti neki lični projekat u vezi sa ugljičnim otiskom, ali to su samo ideje ne planovi. Živim dan po dan, nemam mnogo nada i snova.”

Zadržali smo se još malo na temi okoliša. “Po mom mišljenju najveća opasnost za planetu je ljudska vrsta. Uvijek se sve svodi na manjak edukacije i na zakone, svaka država mora implementirati zakone koje donosi, a ne samo držati ih kao mrtvo slovo na papiru. Mora postojati motivacija za ovakve promjene a trenutno ne postoji, jer se ovo ne smatra nečim što je isplativo.”

Joana u sklopu svog posla mnogo putuje, i zanimalo me da li uvijek završi u nekom coworking prostoru ili pak preferirati raditi iz smještaja, kafea itd. “Veliki sam ljubitelj coworking prostora, jer kada radim od kuće to na mene djeluje poprilično depresivno. tershouse je treći coworking prostor čiji sam korisnik do sada, i jako mi se sviđa okruženje; mirno je, opušteno, ljudi se druže, ovdje je mnogo mladih koji govore engleski, što mi je bitno.”

Za kraj sam je pitala kako joj se čini Sarajevo i šta joj se posebno sviđa. “Sviđa mi se cijela država, a klima i priroda su mi favoriti. Ono što mi se ne sviđa je što je poprilično neorganizovano, i što je politički vrlo konfuzna situacija. Kao strankinja nisam ni slutila da je baš ovolika zbrka ovdje što se toga tiče.”