Prvobitni plan je bio da ostane preko ljeta u Sarajevu. Međutim nakon što se cijela porodica vratila i ona je. U međuvremenu je radila za nekoliko marketinških agencija, bježala ‘glavom bez obzira’ od UX/UI i medijskog eksponiranja, te bila coworkerka u tershouse-u, za koji danas radi kao grafička i UX/UI dizajnerica. Njeno ime je Tijana Kolaković, a mi iz tima je zovemo Tića ili jednostavno T.
Zanimljivo mi je bilo voditi ovaj intervju jer smo Tijana i ja kroz tershouse u međuvremenu postale jako dobre prijateljice i sada sjedimo jedna prekoputa druge dok je ja intervjuišem, što nam je poprilično neobično.
Moje prvo pitanje je odmah bilo najbolnije, jer sam je pitala kako je izgledao povratak iz Australije (koju nikad nije preboljela, čak ima istetoviranog kengura na ruci) i kako se to tačno odvilo. “Povukla me porodica, mlađa sestra. Nisam imala nikakav plan da ostajem, mislila sam da ću doći na odmor jedan period i vratiti se…Međutim zaposlila sam se i to je bilo to. Htjela sam i da probam čisto da vidim mogu li ovdje. Istina je da sam i dalje u glavi tamo. Stekla sam mnogo ovdje, tako da u jednu ruku i da se vratim tamo falilo bi mi ovo ovdje i obrnuto.” Kada smo nastavile razgovarati o Australiji i poređenju njenog života ovdje i tamo, kaže da se dosta zatvorila od kako je ovdje, sve joj djeluje manje prirodno i Australiju doživljava kao dom. “Tamo sam slobodna, sigurna u sebe, nema ‘second guessing-a’. Jedino mjesto gdje se osjećam kao ja i gdje sam sigurna u sebe jeste ovdje u tershouse-u sa ovom ekipom koju imam ovdje, to je prvi put da se osjećam tako od kako sam u Sarajevu.” Kada smo se dotakli inspiracije iz svakodnevnog života koju koristi u poslu spomenula je da je najviše inspiracije upravo crpila iz mjesta i gradova koje je posjetila u vremenu dok je živjela u Australiji kao i njihov stil života, njihovi kafići, print materijali i svakodnevni susreti sa ljudima.
Nakon razgovora o Australiji, prešli smo na njeno zanimanje za dizajn i za same početke te priče. “Mislim da sam uvijek bila kreativna samo mi je trebalo vremena da shvatim čime želim da se bavim. Prvobitno je bilo ugostiteljstvo, konkretno event management, enterijer dizajn i onda tek grafički dizajn. Prvi put sam dobila priliku da radim na kampanji 2010. godine i tada sam shvatila da je to ono što želim da radim.”
Tijana je od prošle godine član tershouse tima. Vrlo je kreativna u svom poslu, a zanimalo me je i kako sebe vidi i šta smatra da je čini drugačijom od ostalih grafičkih dizajnera. “Kažu da postoji nešto specifično u vezi mojih radova što se odmah da prepoznati, ali ja ne znam šta je to; znam da sam dobra u multitaskingu i da mogu bez problema raditi na više projekata bez da se gubi kvalitet.” U nastavku sam je pitala što po njenom mišljenju razlikuje dobar dizajn od prosječnog na što mi je bez razmišljanja odgovorila da se mora na prvu znati o čemu se radi, bez viška elemenata i informacija da je poruka koja se prenosi jasna.
U grafičkom dizajnu kao i u bilo kojem drugom zanimanju koje se oslanja na kreativnost teško je objektivno procjeniti svoj rad. Zanimalo me je kako se Tijana kao grafička dizajnerica nosi sa ovim. “Mislim da je samokritičnost jako bitna u ovom poslu. Međutim ako pretjerate sa samokritičnošću to onda ode predaleko tako da često volim poslušati i mišljenje kolega iz struke i tražiti drugo a često i treće mišljenje. Ako dugo radiš na određenom projektu izgubiš osjećaj, jer to što ti vidiš možda neće klijentima kasnije biti jasno. Ranije sam znala preduboko ulaziti u analizu svog rada, a sada kada sam stekla samopouzdanje ‘I just go with the flow’.”
Sjećam se dok je Tijana radila za jednu marketinšku agenciju i dok je samo bila coworker u tershouse-u koliko je bježala od UX/UI na koji su je sve kolege iz struke nagovarale (jako je tražen a još ‘jače’ plaćen), ali Tijana je bila odlučna da se strogo drži samo grafičkog dizajna. But times have changed i Tijana se sada već dobro uhodala sa UX/UI-em. “S obzirom da sam bježala od UX-a godinama, Nermin mi je prošle godine dao priliku da s njim krenem raditi na različitim projektima, sada uživam i trebala mi je pauza od grafičkog dizajna.”
Za kraj sam Tijanu pitala da li ima neko kreativno rješenje kada je uhvate kreativne blokade (zvuči kao oksimoron, I know, ali dala je dobar savjet). “Tek sam skoro počela uvažavati metode za tu situaciju. Napravim pauzu. Izađem iz prostora ili napravim sebi kafu, popričam sa kolegama. Prije sam sebi nabijala pritisak da se to sve odmah mora završiti, ali defintivno pauze pomažu. A ako blokada duže traje onda pređem na drugi projekat, to je jedini način, bar za mene.”
